oku neshvatljivo
27.06.2006., utorak
Evo samo da se javin......
|
Uglavnon..... Ja, Jele, Ivana i lujo....... čisto more, sunce, bumbari i gradele....... rub mudanti, lavanda, maslina i coperton....... cicibela, sunce u padu, Kljude i dupini......... a šta reć nego više podataka uz slike u sljedećen postu.......          |
- 21:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
10.06.2006., subota
a sad o mojoj jednoj i najdražoj Jeli...........
 moja jelenka van je trenutacno zaljubljena....Ja nesmin rec u koga, ali smin rec da dilimo jednaka crvena i bila krvna zrnca. On kose puno nema, ali je decko lipoga tena....  moja jele se u njega zaljubila cin ga je ugledala, pa da se našao kakav glazbenik možda bi i propjevala!!!  On van je osoba komlpeksnog roda, još nismo došli do njegovog koda!!! Kukuastu stvar on jako voli, i za sve ostalo ga čisto zaboli.... Nema dlake na jeziku i vjerojatno nikad nije čuja za Korziku.... Moja Jele voli njega puno jer kad ga vidi izgleda dubokoumno......  Jele skuzaj zbog ovog malog izljeva ma znas ti da to mene primozak nadjeva.....  |
- 14:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Daleko sam od tebe, neka te to ne boli, znaj da moje srce samo tebe voli ! Nemoj tugovati niti suze liti znaj da si moj i uvek ces biti!!!
|
Romantična ljubav traje samo jednu godinu!!?? Sveučilište u Paviji pronašlo je kemikaliju u mozgu koja se smatra odgovornom za prvi ljubavni zanos. Istraživači kažu da se povećana razina proteina veže s osjećajem euforije i ovisnosti o drugoj osobi na početku veze. No, nakon proučavanja osoba koje su u dugim i kraćim vezama, te samaca, ustanovljeno je da se njegova razina snižava s vremenom. Istraživački tim istraživao je promjene u proteinima, poznatije i kao neurotrofini, u krvi muškaraca i žena između 18 i 31 godine, stoji u časopisu Psychoneuroendocrinology. Promatrali su 58 ljudi koji su nedavno osnovali vezu i usporedili njihovu razinu proteina s razinom istog broja ljudi ali samaca i onih u dužim vezama. Kod onih koji su tek ušli u vezu, razina proteina zvana faktor živčanog rasta, koji uzrokuje ponašanje poput leptirića u trbuhu i slatku nervozu, bila je znatno viša. Od 39 ljudi koji su prešli prag od godine dana razina proteina se smanjila na normalnu razinu. Znanstvenici kažu da to ne znači da se ljudi ne vole, nego da to više nije tako prodorna ljubav. - Ljubav tada postane stabilnija. Romantična ljubav nakon tog perioda završi - kaže koautor Piergluigi Politi. - Naša dosadašnja saznanja o neurobiologiji romantične ljubavi su još vrlo oskudna. No, iz ove studije može se zaključiti da su biokemijski mehanizmi upleteni u promjene raspoloženja koje se pojavljuju u ranom stadiju ljubavi do onog stupnja kada ljubav postane čvrstija - dodaje Politi. Glavna psihologinja na Sveučilištu Bath Spa, dr. Lance Workman kaže: - Istražitelji pretpostavljaju da romantična ljubav traje nekoliko godina nakon čega postaje predana ljubav, a čini se da u tome određenu ulogu igraju i biološki faktori.  |
- 14:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.06.2006., petak
Fotke iz razreda........
 Maci i Siki....  Ubojita trojka.....  Lipotica moja....  I dalje smo lipi.......  I sad pisma za sve moje razredne kolegice: stvari se polako vračaju na mjesto ovako nešto se ne događa često premda priznajem ponekad pretjeram i nekud otplovim sam, i tad slike izbljede sve , i tad zatvaram se u sebe, i tad nisi mi potrebna, kazaljke i dalje krugove crtaju umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju prazno mjesto u mom krevetu sječa me da bila si tu ko' zna kuda si otišla ko' zna zbog čega se ne vračaš ko' zna sve piše u zvijezdama još jučer pljupcima mi smo se borili i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali što se dogodilo gdje je ta kap što je prelila čašu što te natjrala da odneseš sve što sam volio, a tebe sam volio sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao ma zar sam pogriješio što sam se smijao, kad su mi govorili da sve su žene kurve, kad bi zauvjek zaspao ovak grad kao u bajci, prekriven trnjem i travama sve dok se ti ne vratiš, a vratit ćeš se znam i sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan dok me ne zagrliš, dok me ne poljubiš dok me ne zagrije tvoj dah. |
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.06.2006., nedjelja
... !!! ???
|
Svaki čovjek, kada biva zaljubljen, za svoje stanje pronađe pjesmu...... Ja zaljubljena možda jesan, ali pitanje je koliko... Samo zanam da više ništa neznan i da mi je možda svejedno a možda je to tek privido stanje....... Možda baš ovaj mix objasni sve...... Noćas, sanjao sam brod na moru vjetar, vjetar ga je slomio u zoru, jer ti nisi bila tu. Kad te vidim kiša prestane crni oblak odmah nestane cijeli svijet se sa mnom raduje a tvoj osmjeh nose ulice Gdje si? Drhtao sam kao dijete. Dođi! Sve mi suze ovog svijeta prijete, jer ja predugo sam sam. Kad te vidim kiša prestane crni oblak odmah nestane cijeli svijet se sa mnom raduje a tvoj osmjeh nose ulice puno toga željela bih tebi reći ali rijeći sad u grlu stale su ti me topiš kao led možeš imati cijeli svijet u trenu pogledom kao da mi želis reći da razumiješ što osjećam ja sad i da znaš da ljubav će uvijek stanovati tu ali sve što kazeš je... kažu mi da pitaš i sad za mene šaljem ti san, noć kao dan nemiran ponekada u mislima donosiš mi vjetrova šum, miris tvoj blag prolazi i znam da vrijeme razdvaja svijetove i minute teške su k'o godine kao ludi čovjek bez košulje hodam gol i bos kroz zidove zbog njega ja ne znam više što je buđenje zbog njega u mojoj glavi okreće se sve za nju jos uvijek noću pišem stihove i sve u meni on pokreće... |
- 15:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
28.05.2006., nedjelja
|
Hej, ja sam kaplja voska, što kotrlja se Na tvome dlanu, prati crtu sudbine , Stazom tvojih tragova Ko na karti svjetova .... Ti si jednog dana sama ustala Sa svoga dlana kaplju oprala Jer nisi htjela čovjeka Da te slijedi dovijeka .... I vidim da više nije ti stalo I sve je pošlo ka dnu Ti mi kažeš da ništa nisam ti dao Nijedan razlog da bi ostala tu .....  |
- 21:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #
26.05.2006., petak
KLJUČ ŽIVOT
|
U dugom bijelom holu Tek koraci su moji i sjena što me prati Al' duge su minute U svakoj od njih može po jedna vječnost stati. Znam, ti se boriš Vidim ti lice u sretnom bolu Ljepotom žari I sobom nosi sad radost novu. Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni. U mislima ću svojim Od praznih, nježnih riječi pretvorit ovo veče I bit ću pored tebe U trenu kada život sa izvora poteče. Svu ljubav svoju Tebi sam dao dok srce diše A ti me ućiš Da ljubav znaći još mnogo više!!! |
- 23:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
24.05.2006., srijeda
|
Teško nam je lipo reći, ono što je bilo lipo. Sanjali smo mi o sreći virovali u to slipo. Sad se više nima kamo, naresli smo i sve znamo. Teško nam je tužno reći, ono što je bilo tužno. Mislili smo more preći, brisali smo ono ružno. Sad se više nima kamo, naresli smo i sve znamo  |
- 14:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
"Svi smo dovoljno sposobni izmijeniti svoj život na bolje. Bog nijednoga od nas nije smjestio toliko duboko da ne bismo otuda mogli izrasti. 
Zato što znam da je moje vrijeme na tom svijetu ograničeno, pokušat ću ga upotrijebiti najbolje što mogu tako što ću koristiti drugim ljudima. I kad mi vrijeme istekne, nadam se da će iza mene ostati spomenik. Ali ne onaj iz kamena, već u srcima ljudi koji će pokazivati da je svijet postao bolji zato što sam ja u njemu živio."  Ako ste činili greške, čak i ozbiljne greške, uvijek postoji još jedna prilika.  Moje lipotice........     Evo i par pjesmica iz moje skromne zbirke.... Kamo plovi ovaj život? Nastaviti dosadašnjim putem ili krenuti dalje? Postavljam si pitanje dok mi suze niz obraze cure. Objesih smijeh zato što počinih grijeh. Oćutjeh kako me obuzima napola užas, a napola kajanje, Ali bješe to tek slabašno čuvstvo. Od srca želim da što prije nađem odgovor. I dok stojim kao val s kamenom, Kao pjesma s prozom, Kao led s plamenom, Požuda razularenih i razmažena od života, Mori me čežnja dan za danom. U buci i u tišini slušam Vječno raspelo u dubini svoje duše… U sablasnim mrežama pitanja, Često se pitam zašto se uporno trudim Da čujem odgovore koje nikada neću dobiti. Biti uzrok nečijim patnjama i radostima- Nije li to najslađa hrana ljudskoj oholosti? Eto kako je krojena žalosna sudbina moja… Smatram se vrjednijom od drugih, a oni, A oni su me ponizili kao kakav stari karton. I sada kad sam sama sred tužnog vrtloga života Za kim da jecam kada znam Da moja žeđ nikada neće biti utažena…  Pod okriljem noći… Slavim nemoralnu pobjedu naravi Jer svijet neće suditi kao što treba. Ženska ćud je strasna, a misao živa. Čavrljanje o cvijeću zamijenile su suze. Suvisla od tuge zbog pogubljenog zalaska Ćutim kameno srce pod grudima. Uzdasi na mjesečini i obgrljene čiste ruke Nestali su pod budnim okom mjesečine. Gledam grozno lice bestidnika, A na njegovom licu mahniti smijeh Sve uspomene razbile su se kao val o žal. I na jednom mi pred očima tisuće iskri. Smrt, kao jedinstveno sredstvo uzimam, Možda tako sačuvam pobjedu u borbi Možda će se tek tada predati… Hoću li moći premostiti zapreku? Ne slušam do kraja jer ne želim osjetiti, Uskoro, svi od mene će se odbiti, A vremena sve manje imam na dlanu Jer noć sam prodala beskrajnom danu. 
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||